mȏre sr 〈G -a〉

Definicija

1.            velika površina, prostor slane vode koji okružuje kontinente, dio oceana koji više ili manje zalazi u kopno [Sredozemno more]

2.            pren. velika količina, mnoštvo, velik broj čega, veliko prostranstvo [more problema]

3.            morska voda [napiti se mora; ugrijati more]

Sintagma

∆ debelo more pučina;

malo more naizgled zatvoreno more;

mrtvo more 1. stanje kad valovi nemaju smjera (ob. nakon smirivanja vjetra) 2. pren. ustajalost, nedogađanje, stanje bez djelatnosti, učmalost, žabokrečina;

otvoreno more more kojemu se ne vide granice; svjetsko more, pučina;

sinje more modro more

Frazeologija

⃟ briga me (ne) što Mađarska nema more baš me briga (za ono o čemu se govori); svejedno mi je; ravnodušan sam;

budali je more do koljena posl. budali se sve čini jednostavno, ni u čemu ne vidi problema;

hvali more drž' se kraja 1. dosl. more krije velike i neslućene opasnosti, na kopnu je život sigurniji i nije ugrožen 2. pren. ne zanosi se previše opasnostima; sigurno je sigurno; drž' se (kume) zida;

ima (malo) mora;

more je more je pomalo nemirno, ima valova, nije mirno kao da je bonaca;

ko veslom po moru, v. veslo ⃟;

ne zna da je more slano ni o čemu ne zna ništa;

otići na more 1. otići na ljetovanje na moru 2. ukrcati se na brod kao pomorac;

plodovi mora morske ribe, mekušci itd. koji se u raznim kombinacijama služe kao jelo;

ravno mu je sve do mora potpuno je neosjetljiv, neshvatljivo ravnodušan;

slan ko more, v. jadranski ⃟;

soliti more, v. soliti ⃟

Jure Marčinković, 5. a