pȁmēt ž 〈I -ēti/-ēću〉

1. sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, spoznajna sposobnost, sposobnost za otkrivanje odnosa (uzročnosti, istovjetnosti itd.) među činjenicama i stvarima; inteligencija, razum, um

2. prirodna sposobnost, nadarenost za što

3. sjećanje, moć sjećanja, pamćenje [ne dolazi mi u pamet; imao je na pameti (da)]

4.  arh. davnina [od pameti od davnine]

TENA VINOJČIĆ, 4.A