skȉnuti svrš. 〈prez. skȉnēm, pril. pr. -ūvši, imp. skȉni, prid. trp. skȉnūt〉

1.   (koga, što) a. dohvatiti i uzeti nešto što stoji visoko [skinuti knjigu s ormara] b. ukloniti s čega ono što je obješeno [skinuti s vješalice] c. ubiti [skinuo ga je snajperom]

2.   (što) ukloniti s koga ili čega ono što je oko njega [skinuti koru; skinuti boju; skinuti omot]

3.   (, se) ukloniti, osloboditi se a. odjeće, razodjenuti (se) [skinuti kaput], opr. obući, odjenuti b. obuće, izuti (se) [skinuti cipele], opr. obuti (se)

4.   (se) razg. napustiti vojsku ili svećeničko zvanje

5.   (što s čega) razg. pokazuje težnju da širi značenja na ona koja imaju već postojeće riječi i da ulazi u nove sklopove [skinuti dva jutra pšenice požeti; skinuti s popisa brisati; skinuti s vrpce (trake itd.), usp. presnimiti (slušajući) zapisati, usp. unijeti u zapisnik], usp. složiti

Bruno Dobrinić, 4. b, 22. 5. 2017.