obnèvidjelōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉

stanje onoga koji je obnevidio

v. obnevidjeti

1.    za trenutak izgubiti sposobnost vida, ne vidjeti (od izlaska iz tame na svjetlo, od tjelesnih tegoba itd.)

2.    pren. izgubiti sposobnost zdravog rasuđivanja od zanesenosti čime, zanijeti se čime, zaludjeti se čime, izgubiti kriterije, poludjeti za čim

Sara Tibold 2.b, 19. 5. 2017.