Bili smo u Hrvatskom školskom muzeju. Bilo nam je jako lijepo. Naučila sam mnoge zanimljive stvari. Djeci je prije bilo teže učiti nego danas. Morali su slikati jako teške stvari. Ako su bili zločesti, tukli su ih šibama. Nisu imali knjige i bilježnice. Pisali su na pločicama. Kustosica muzeja nam je pokazala jako stare stvari.

Na kraju smo učili pisati krasopisom. Probali smo klečati na kukuruzu.

Ovaj izlet ću pamtiti cijeli svoj život.      

                                                                 Laura Tunić, 4.a

U četvrtak, 22.listopada 2015. krenuli smo školskim autobusom u Hrvatski školski muzej. Kada smo stigli, gospođa je pozvonila starim zvonom i najavila početak sata. Promatrali smo izgled stare učionice i lutke učiteljice i učenika u njoj. Saznali smo da su samo dječaci nekada išli u školu. Djevojčice su kod kuće pomagale obitelji u poslovima.  Pisalo se na pločice, a računalo  na računaljci. Koristili su guščje pero i pisali tintom. Pisalo se krasopisom.

Vjerunauk je bio glavni predmet. Matematika je bila aritmetika, priroda prirodopis, kemija lučba, a tjelesni gombanje na gombalištu.

Vidjeli smo stare pečate, školska pravila, medalje i crnu, sramotnu knjigu.

Bili smo i u Pariškoj sobi u kojoj je puno medalja i najboljih radova tadašnjih učenika. Na kraju smo učili pisati krasopis. Andrej i ja smo obukli starinsku školsku odjeću i knjižničarka nas je fotografirala.

Klečali smo na kukuruzu. Za mene je to bio izlet za pet.

                                                                           Dora Dejanović, 4.a

U četvrtak 22. listopada, tri učenice iz razreda i ja smo išli u Školski muzej.

Tamo smo vidjeli kako su prije izgledale učionice. Naučili smo kako su se prije zvali predmeti i kako su izgledale knjige.

Djelatnica muzeja nam je ispričala kako su prije većinom dječaci išli u školu. Bilo je više učitelja nego učiteljica. Učiteljice se nisu smjele udavati.

Na kraju smo pisali pravopis.

Bilo mi je jako lijepo.

        Andrej Frulja, 4.a