Ima li Daniel Defoe veze sa medijskom pismenošću?

Prema Hrvatskoj encikolpediji Daniel Defoe bio je engleski književnik i novinar rođen i živio u Londonu od 1660. do 24. IV. 1731.

Pokretač je (1704) glasovitog časopis The Review, koji je do 1713. ispisivao gotovo sam, predviđajući razvoj građanskoga društva, novčarstva i kolonijalne ekspanzije. A bio je i engleski špijun, osobito oko stvaranja unije sa Škotskom (1707).

Stekao je glas genijalnog mistifikatora koji potkopava autoritete i spretno manipulira javnim mnijenjem poput nekih medijskih portala danas.

Zlatno doba njegova književnog stvaralaštva nastalo je tek na pragu njegove 60. godine, kada je objavio (1719–24) niz i danas glasovitih romana.

Nama najpoznatiji je Robinson Crusoe (1719), roman o brodolomcu koji je 28 godina živio na pustom otoku, temelji se na stvarnom iskustvu engleskog pomorca Alexandera Selkirka. Prikaz Robinsonovih pustinjačkih iskustava bio je pripovjedačka novina, napose podrobnim opisom njegove svakodnevice. Taj je roman već dugi niz godina na lektirnim popisima.

Ostali važniji romani su mu : Moll Flanders (1722), Dnevnik kugine godine (A Journal of the Plague Year, 1722), Pukovnik Jack (Colonel Jack, 1722), Uspomene jednoga kavalira (Memoirs of a Cavalier, 1724), Roxana (1724). Kritika Defoea smatra ocem modernoga novinarstva i jednim od utemeljitelja modernoga engleskog romana.

U današnje doba okružuju nas različite vijesti, a mnoge od njih kao da idu tragom Daniela Defoea u svojim pokušajima manipulacije javnim mišljenjem. Zbog toga je važno znati prepoznati lažne vijesti. 

Lažne vijesti prema definiciji Cambridgeova rječnika su lažne priče koje izgledaju kao vijesti, koje se šire putem interneta ili drugih medija, kreirane da budu šaljive ili da utječu na politička stajališta javnosti kojima su prezentirane. Iza lažnih vijesti, doznajemo na stranici Djeca medija, stoje pojedinci ili skupine ljudi koji žele svojim pričama doprijeti do što šire publike i utjecati na njihove političke, ideološke ili ekonomske stavove. Internet je plodno tlo na kojem se šire jer ne postoje osobe koje bi ih kritički ocijenile kao istinite, objektivne i točne. Osim toga, troškovi proizvodnje neusporedivo su manji od onih koje imaju poznate medijske kuće.

Djeca i mladi posebno su ranjiva skupina koja lako može pasti pod ovaj negativan utjecaj. Svi koji ne poznaju medijske pojmove i ne razumiju medijske procese teže će razlikovati istinitu od lažne vijesti ili dezinformacije.

Hrvatsko knjižničarsko društvo prevelo je na hrvatski infografiku Međunarodne knjižničarske organizacije u kojoj je prikazano kako najlakše i najbrže prepoznati lažnu vijest.

Izvor: Facebook stranica Hrvatskog knjižničarskog društva

Jedna od najjednostavnijih navika koju bismo svi trebali usvojiti je: „Prije nego počnete čitati vijesti na portalima provjerite o kakvom portalu se radi. Pogledajte njegov URL – ako završava na com.co, postoji mogućnost da se radi upravo o portalu stvorenom za plasiranje lažnih vijesti.

Iako je sintagma lažna vijest relativno nova, manipuliranje informacijama je stara pojava.

Informirajte se i razmišljajte kritički pri konzumiranju svih vrsta vijesti i informacija.

Izvori:

Defoe, Daniel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14202. (Pristupljeno 24. 4. 2021.)

Lažne vijesti https://djecamedija.org/2018/12/10/lazne-vijesti/  (Pristupljeno 24. 4. 2021.)