peripatètik

Definicija

pov. fil. pripadnik grčke filozofske škole (peripatetici su poučavali šetajući s učenicima)

nàpiti (se)

Definicija

1.            (se čega) a. popiti tekućine koliko je potrebno da bi se utažila žeđ b. (se) dospjeti u stanje pijanstva, prestati biti trijezan od djelovanja alkoholnog pića; opiti se

2.            (koga) a. dati komu tekućine da pije; napojiti b. učiniti da tko postane pijan; opiti (koga)

Rijéčanin

Definicija

stanovnik Rijeke

pȍmoću prij. (s G)

Definicija

preko, putem (koga ili čega), s pomoću, uz pomoć [uspjeh pomoću novca]

kolònātskī prid.

Izvedeni oblici

Definicija

koji se odnosi na kolonat

(kolònāt

Definicija

1.            pov. ekon. u kasnoj antici, zakupnički odnos između kolona i zemljoposjednika

2.            pov. u Dalmaciji i drugim primorskim krajevima u srednjem vijeku, čak i kasnije, društveni odnos između posjednika i težaka reguliran međusobno prihvaćenim odnosima

kòlōn1

Definicija

1.            pov. u doba Rimskog Carstva i ranog srednjeg vijeka, seljak polukmet

2.            u različitim zemljama, zemljoradnik, nadničar, sitni zakupnik

3.            a. kolonist b. kolonizator (npr. u Latinskoj Americi)

plemènito

Definicija

na plemenit način

(plemènit

Definicija

1.            a. koji se odlikuje moralnim osobinama; čovjekoljubiv, human b. uzvišen [plemenit cilj]

2.            a. pov. koji pripada starom rodu [plemenit rod] b. koji ima odnjegovane odlike dobre pasmine, rase, vrste [plemeniti konj; plemenita plijesan]

3.            izuzetan po ljepoti, eleganciji i sl. [plemenit vrat]

Sintagma

∆ plemenita vještina sport boks;

plemenite kovine (metali) kovine (metali) koje na zraku ne oksidiraju (platina, srebro, zlato);

plemenite pobude uzvišene, humane, nesebične pobude;

plemeniti divljak sociol. fil. konstrukcija dobrih svojstava koje se prema potrebi pripisuju pripadnicima primitivnih, zaostalih i sl. naroda (prema predodžbama i predrasudama izgrađenima u Z svijetu);

plemeniti plinovi kem. plinoviti elementi koji teško stupaju u kemijske reakcije (helij, neon, argon, kripton, ksenon, radon)

nȃslada

Definicija

intenzivno izraženo zadovoljstvo u ispunjenju želje; užitak

(naslađívati se

Definicija

1.            osjećati veliko zadovoljstvo; uživati

2.            osjećati zlobno zadovoljstvo, uživati u tuđoj nevolji (u osjećaju ostvarene osvete, u tome što se odužuje kakvo prije naneseno zlo)

okupírati

Definicija

1.            (što, koga) vojnički zauzeti, zaposjesti neki teritorij ili zemlju vojnom silom

2.            (se, koga) a. zabaviti (se) poslom, probuditi komu zanimanje za što b. oduzeti vrijeme, zaokupiti čime

3.            (što) pren. razg. zauzeti, zaposjesti (mjesto u prijevoznom sredstvu i sl.)

mùndura

Definicija

zast. odjeća

(mùndīr

Definicija

pov.

1.            svečani vojnički kaput

2.            zast. činovnička službena odjeća)

òsjetiti

Definicija

1.            a. ispitati ili tražiti dodirom b. imati osjećaj dodira [osjetio sam nešto]

2.            a. iskusiti [svi će osjetiti njegov gnjev]; oćutjeti b. izraziti ili biti svjestan osjećaja, doživljaja ili uvjerenja; oćutjeti

3.            imati poseban osjećaj ili reakciju na podražaj [osjetio sam potrebu da ga udarim]

4.            znati [osjetio sam da u ovoj stvari ne griješim]

5.            (se) a. doživjeti što na određen način b. biti u određenom psihofizičkom stanju

priređívati

Definicija

pripremati, pripravljati, gotoviti, usp. prirediti

(priréditi

Definicija

1.            pripremiti (jelo)

2.            prethodno uraditi, učiniti unaprijed što je potrebno, pripremiti [prirediti novo izdanje romana]

3.            organizirati predstavu, dati priredbu [prirediti spektakl; prirediti predstavu organizirati, dati predstavu (u kazalištu i sl.); prirediti doručak (ručak, večeru, obrok) obaviti sve radnje kao što je kuhanje i ob. još i poslužiti; napraviti, složiti]

4.            (u raznim vezama riječi) [prirediti iznenađenje iznenaditi, namjestiti situaciju koju tko nije očekivao (ob. kao nešto što ovaj nije želio)]

mútež (I)

Definicija

ono što se múti

mútež (II) m 〈G -a〉

Definicija

postupak onoga koji muti (4); muljanje, muljavina, mutljavina, zamutilo, mješavina tekućine i taloga

ònāj

Definicija

1.            upućuje na osobu (ili predmet) izvan komunikacijske situacije između govornika i sugovornika, na onoga koji nije prisutan ili na ono što nije ovdje

2.            (sr) a. (s G) zamjenjuje prilog tj. označava da je nešto malo po vrijednosti, obuhvatljivo pogledom, poznato kao neznatno i sl. [imam ono zemlje] b. zamjenjuje prilog: onda [kad sam te ono susreo, poznato kao neznatno i sl.]

3.            gov. poštapalica bez značenja [jučer sam vas, onaj, tražio], usp. ovaj

Sintagma

Frazeologija

⃟ onaj (+ pojam koji se želi opisati ili se naznačuje) [brižljivo odabrana slika i lijepo uokvirena daje sobi onaj fini ugođaj];

(i, kad) ono nakon svega, nakon mnogih zgoda;

ovo i ono razne svakovrsne stvari, svašta, koješta;

onaj na nebu 1. Bog 2. (gomilanje riječi kao pojačanje značenja »ja ne znam«, »to se ne može znati« i sl.) [koliko će me ove zime koštati grijanje to (samo) Bog (Gospodin) zna (Sabaot) onaj na nebu]

muljàrice

Definicija

zool. geol. Protospondyli, red riba primitivnih koštunjača, živjele u trijasu

postrugati

Definicija

1. Stružući očistiti, ostrugati: ~hrđu, ~kotao.